Kralj Nestor
15. jan, 2012., LanskyU davna vremena, Subotica je imala kralja.
To i nije bilo baš tako davno – pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih, kada je narodna muzika bila nešto sasvim različito od onog što danas smatramo pod tim imenom.
Nekrunisani kralj narodne muzike Nestor Gabrić , napustio je operu da bi pevao ono što je najviše voleo : sevdalinke, srpske narodne, vojvođanske…Narodna muzika, čista kao rosa sa pašnjaka, na kojoj su devojke ili kosac, o kojima je Nestor pevao.
Govorio je da se ne treba stideti opanka i svega što je domaće i pitomo.
Rodio se u Subotici 1931. godine.
„Ja sam dete rata. Tada sam imao deset godina i bio sam sluga, sticajem okolnosti, jer mi je otac bio zatvoren kao predratni komandir policije. Morao sam da napustim školu da bih izdržavao maćehu i sestru.
Kada sam 1945. ugledao Kozake – pobegao sam. Posle sam upisao školu za preciznog mehaničara i zaposlio se na željezničkoj stanici. Tamo, pri željeznici je postojalo kulturno umetničko društvo gde sam počeo da pevam u horu. Još kao sluga sam „fićukao“ i pevao narodne pesme a zavoleo sam ih i u KUDu, kroz folklor.
U horu sam doterao do prvog tenora. Bio sam rođen za pesmu. Kada je u Subotici formirana opera, odmah sam angažovan jer sam mogao da pevam C. Završio sam školu kod Jelke Asić i sve što treba za jednog operskog pevača. Dve godine sam pevao tenor. Dve operete na mađarskom, Mala Florami na srpskom i opere Travijata i Madam Baterflaj.
Kada sam otišao u vojsku, bio sam profesionalni pevač.“
Nestor je vojni rok služio u Nišu, tri godine, gde je stekao status radio pevača na tamošnjoj radio stanici a posle demobilizacije je i ostao jedno vreme u Nišu.
„Mislio sam da ne mogu nazad u operu, gde su tražili da pevam tenor. Posle tri godine u vojsci, ležanja u snegu i ne vežbanja glasa – tada nisam mogao „dići“ C.
Osećao sam da sam rođen za narodnu muziku i sa njom sam se u Nišu i afirmisao. Krenuo sam na turneje po Srbiji i potpuno ovladao spletovima južne Srbije i Šumadije.“
„Treba imati boga ujaka da bi se opstalo na estradi“ – govorio je Gabrić. I pored toga, uspeo je da ostvari veliku Jugoslovensku karijeru. Kao ekskluzivac Jugotona, prodao je tri milona ploča. Jugoslaviju je obišao četiri puta.
„Ja sam ugovarao, organizovao…Bilo je koncerata na pretek, nisam mogao da se opredelim gde ću. Od 1968. godine sam krenuo van zemlje, među naše radnike, kao predstavnik RTV Novi Sad. 1971.godine sam obilazio severnu Afriku, Američku turneju sam pravio četiri puta, šest meseci sam pevao u Australiji i tako obišao 22 države. „
Nestor Gabrić (1931 – 1994.)
Diskografija
Zaplakala moja draga/Dve devojke Šumadinke, Jugoton, singlica, 1958. (uz Narodni ansambl Miće Vojnovića)
Kosio sam seno dole kraj Morave/Igra kolo kraj Nišave, Jugoton, singlica, 1958. (uz narodni trio Miće Vojnovića)
Na izvoru pokraj vode hladne/Na Moravi vodenica stara, Jugoton, singlica, 1958. (uz narodni trio Miće Vojnovića)
Uželeh se, majko, Beograda/Skoro će jesen, svi se momci žene, Jugoton, singlica, 1959.
Duni tihi vetre sa Avale jače/Bašto moja, puna li si cveća, Jugoton, singlica, 1961.
Niz polje idu, babo, sejmeni/Bosno moja, divna, mila, Jugoton, singlica, 1959.
Kada moja mladost prođe, Jugoton, EP, 1961.
Kafu mi draga ispeci, Jugoton, EP, 1961. (uz narodni trio Dragana Aleksića)
Zarasle su staze moje, Jugoton, EP, 1961. (uz narodni kvartet braće Ilić)
Kraj Morave na obali, Jugoton, EP, 1962. (uz narodni kvartet braće Ilić)
Sokaci su zavejani snegom, Jugoton, EP, 1962. (uz narodni trio Dragana Aleksića)
Sliku tvoju nosim na grudima, Jugoton, EP, 1966. (uz narodni ansambl Antuša Gabrića)
Momačke večeri, Jugoton, EP, 1962.
Divan je kićeni Srijem, Jugoton, EP, 1963.
Gledala čobanka, Jugoton, EP, 1963.
Tek što mi je grožđe zarudelo/Uvek tužan, Jugoton, singlica, 1963.
Kad ja pođoh na daleko, Jugoton, EP, 1964.
Razbolje se lijepa Zakira/Djaurko mila, Jugoton, singlica, 1963.
Tamo kraj Šumadije, Jugoton, EP, 1966.
Sliku tvoju nosim na grudima, Jugoton, EP, 1966.
Ko je tome kriv, Diskos, EP, 1968.
Četiri konja debela, Jugoton, 1968.
Divan je kićeni Srijem, Jugoton, album, 1972.
Zarasle su staze moje – nezaboravni hitovi, Jugoton, album, 1988.
Zlatna kolekcija
Komentari
Lansky
17. 01. 2012. 23:06Drago mi je da ti se dopada ova istorija i da ti se probudilo interesovanje za tu temu.
Kapela za koju pitaš je kapela Sv. Roka, izgrađena još u 18. veku a vremenom doterivana. Podignuta je posle velike epidemije kuge jer se sveti Rok smatra zaštitnikom od te opake bolesti.
Zebica82
18. 01. 2012. 11:09E super! Konacno je i ta dilema resena…Hvala najlepse na odgovoru. A sto se same teme tice oduvek me je privlacila, pa sto onda da ne krenem od svog rodnog grada..Samo tako nastavi..
DR
18. 01. 2012. 11:35Poznato je da imate i da ste oplemenjeni sa mnogim aspektima nase istorije ali bih Vas jako molila da napisete nesto o nacionalnim i verskim objektima koje ukljucuju Srpsko poreklo.Bas me zanima koliko je Srba bilo na ovim prostorima u ranijoj istoriji Subotice.Koje su znamenitosti i gde mogu da se vide.Bila bih vam jako zahvalna.posto znamo da nam se istorija mnejala kao i vladari u ovom nasem divnom gradu.Inace gos.Lansky moje pohvale za ovaj clanak.Lepo je upoznati i videti istoriju naseg grada.Postovanje.
Lansky
18. 01. 2012. 12:47Istina je da se nisam bavio nacionalnim temama Srba i Mađara a o sakralnim objektima gotovo ništa još nije bilo. Sve to misleći da o velikima ima dosta u literaturi i na internetu a o ovim malima se najmanje zna. S druge strane, svaka tema u Subotici je nekad više zasluga jednih, nekad drugih, a najviše zajednička.
Subotici je nekad bio glavni grad Carigrad, Beč, Pešta pa Beograd ali su gradom upravljali uglavnom njeni stanovnici svih narodnosti. Jevrejin je projektovao za investitora Mađara, za Srbinovu trgovinu a zidali su Bunjevci sa ostalima, na primer. Zato kad se danas kaže „ovo su sagradili Mađari“ ili Srbi, to zvuči prilično neprecizno. Da li je sagrađeno za vreme Mađarske ili je Mađar bio vlasnik ili arhitekta…Teško je naći temu koja je čisto jednonacionalna.
Do današnjeg dana došlo je i do mešanja. Mešanci, Jugosloveni i ostali Indijanci iz Subotice npr nemaju pravo da učestvuju bilo gde, gde postoji nacionalni ključ.
Ipak, ne sme da nestane ni ono nacionalno i originalno jer smo po toj šarolikosti posebni. Stvar je samo da li ćemo da insistiramo na onome što nas razlikuje ili onome što nam je zajedničko. Sve je stvar stila.
Srbi su u Subotici starosedeoci i biće u budućnosti tema i o srpskim institucijama. Već sutra jedna za Bogojavljenje.
Iby P.
18. 01. 2012. 19:23Hi Lansky,
Dugo pratim tvoje zapise, i uvek sam izuzetno cenila bas to da nikada ni jedna tema nije imala izrazen etnicki, nacionalisticki, verski ili politicki naglasak niti favorizam!
Danas je malo ljudi koji su lokal patriote,kojii grad, istoriju grada i ljude posmatraju sa tog aspekta. Subotica je takva kakva je zahvaljujuci mix-u kultura, religija, jezika. Zahvaljujuci tome fakticki je neiscrpna u temama.
Zelim Ti da jos dugo dugo istorijski „edukujes“ suboticane - na ovaj veoma jednostavan, popularan, interesantan nacin. I naravno, nadam se da cu imati priliku drzati u ruci i tvoju prvu knjigu!!!!
Iby
Postavite komentar






18
0


Pre svega hvala vam na predivnom putovanju kroz istoriju naseg divnog grada..Nema price koju bi posebno izdvojila jer su sve super..Samo bih postavila jedno malo pitanjce na koji jos nisam nasla odgovor,a zivo me zanima…Kakva je to kapelica (ako se ne varam)u ulici Matka Vukovica odmah ispred danasnjeg Simpa? Mozda je o njoj vec bilo reci, ali nisam je uspela ispratiti pored toliko drugih podjednako zanimljivih…Unapred hvala