Oliver Frljić: Kukavičluk – Autorski projekat

reditelj: Oliver Frljić
režija, koncept scene i kostima, izbor muzike: Oliver Frljić
dizajn svetla: Nikola Zavišić
glumci: Minja Peković, Suzana Vuković, Jelena Mihajlović, Kristina Jakovljević, Snežana Jakšić Čolić, Vladimir Grbić, Srđan Sekulić, Milan Vejnović

KUKAVIČLUK
“A vi ćete Nemačku braniti U tuđim zemljama, vama nepoznatim, I boriti se protiv ljudi poput vas.” Bertold Brecht: “Početak rata” Naslov predstave došao je davno prije nego što se znalo što će ona biti i kako će izgledati. Razbacane fragmente na početku nije uspijevao okupiti, niti im dati konzistentnost. Više je govorio, ironijski ili neironijski, o našem radu na predstavi, o (ne)spremnosti da se u nju investira išta više od izvedbe napisanog dramskog lika. Ipak, postupno se kroz naslov kristalizirao tematski i problemski fokus.

Predstava je pod pritiskom ovog naslova postala scenski esej o odnosu individualne i kolektivne krivnje, o raspadu jednog utopijskog kazališnog projekta i onome u što se taj isti pretvorio, te o našoj (ne)spremnosti da odnos kazališta i društvene stvarnosti mislimo ozbiljno. Jedan od paradoksa parlamentarne demokracije je da građani u trenutku kad delegiraju određenu političku opciju da donosi odluku za njih misle da su je delegirali i za to da snosi posljedice ovih odluka. De facto i de iure, izlazak na izbore, poštivanje demokratske procedure, građane amnestira od odgovornosti. To nam se dokazuje u onim slučajevima kad rezultati demokratske volje većine metastaziraju, kao npr. u Hrvatskoj u prvoj polovici devedesetih, u mučenje i ubijanje civila srpske nacionalnosti i to pod pokroviteljstvom najvišeg državnog vrha. U tom slučaju se govori o individualnoj odgovornosti i Haški sud je tu da nam dokaže da nije ništa problematično ili genocidno u samom narodu, već u pojedincima koje je taj narod izabrao i da će, sukladno tom logikom, odgovarati samo pojedinci. Oko toga postoji društveni konsenzus i njega nije pametno dovoditi u pitanje. Ipak, svako dobro kazalište dobro je po tome što u pitanje dovodi upravo ono oko čega se svi slažu ili su barem primorani službenom historiografijom na to da se slažu.