Jovan Milekić (1899 – 1978) potiče po ocu iz sremskomitrovačke plemićke porodice a po majci iz subotičke veleposedničke porodice Manojlović, koja je Subotici dala ugledne advokate, umetnike i javne radnike. Iako je želeo da život posveti istorijskoj nauci i kolekcionarskom radu, pod uticajem porodice upisao je Pravni fakultet i diplomirao, a za doktora političkih nauka promovisan je na Pravnom fakultetu u Segedinu.
Kao direktor u Privrednoj banci u Subotici, pasionirano se bavio kolekcionarstvom. Uža oblast za koju se opredelio jeste istorija i umetnost na teritoriji Bačke.
Tako je u palati Manojlović na Korzou nastao Bački muzej, za koji se smatra da je početak moderne muzejsko galerijske delatnosti, ne samo u Subotici nego i u Kraljevini SHS.
Palata Samka Manojlovića na Korzou
U okviru muzeja, postojala su odeljenja: arheologija i numizmatika; biblioteka; galerija; etnografija; zanati i trgovina ; zoologija i filatelija.
Posebnu pažnju je Milekić posvetio prikupljanju dela starih i savremenih slikara sa teritorije Bačke.
Pored toga bio je i dokumentator jer je sakupljao, čuvao i sređivao dokumenta iz života značajnih ljudi – njihove fotografije, pisma, lična dokumenta, isečke iz novina…
Palata Đure Manojlovića, početak Korzoa
Jovan Milekić kao dečak
U Galeriji Arhiva Vojvodine u Novom Sadu je postavljena izložba dokumenata U ogledalu vremena – srpsko građansko društvo na razmeđi vekova kroz Zbirku dr Jovana Milekića.
Izložba prikazuje život srpskog građanskog društva na današnjoj teritoriji Vojvodine u drugoj polovini XIX i prvoj polovini XX veka kroz dokumenta iz Zbirke koja sadrže podatke iz života i delatnosti uglednih srpskih ličnosti tog vremena.
Najbogatije biografske odrednice odnose se na uglednu subotičku porodicu Manojlović.
Vladislav i Jovan Manojlović
Aleksandar Manojlović
Šta je bilo sa Bačkim muzejom nakon Drugog svetskog rata: Prema rečima Joce Milekića, muzej je opljačkan i oskrnavljen od strane crvenoarmejaca. Ono što je spašeno, Milekić je sredio i 1949. godine otvorio javnosti kao Bačku galeriju. Od 1949. do 1951. godine, galeriju je posetilo čak 65 000 građana.
Muzeju u privatnom vlasništvu pretila je nacionalizacija kada je vlasnik odlučio da proda kolekciju Muzeju u Subotici, kolekcionaru Vinku Perčiću i Galeriji Matice srpske.
Čeda i Miloš Dimitrijević
Spomenik kralju Petru I u Bačkoj Topoli
Jovan Manojlović sređuje biblioteku gradske Kasine
Sahrana Aleksandra Manojlovića
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.





























Ko bi rekao da je nekada u Subotici bilo i istaknutih Srba. Zanimljiv tekst.
Na ovim fotografijama postoji niz zanimljivih detalja.
Ova zgrada desnokojoj se samo cosak vidi je stari mlin. Kasnije srusen i na njegovom mestu izgradjena RK Beograd.
Video sam svega nekoliko fotografija ovog mlina, i to u poodmakloj fazi, pred rusenje.
Mnoge palate u Subotici nose prezimena uglednih Srba koji su bili veleposednici i ugledni građani. Dve jedine srpske crkve u Subotici su izgrađene za vreme monarhije, od 1918. nijedna.
Ove porodice su kasnije podelile sudbinu drugih porodica te društvene klase.
Aleksa
Bačka galerija slika je bila svojevremeno na Paliću i nalazila se kraj Zoološkog vrta.
Ulaznica za Zoološki vrt je ujedno važila kao ulaznica za razgledavanje galerije.
U samom sklopu Zoološkog vrta se nalazio Lovački muzej sa eksponatima
poznatog subotičkog svetskog putnika i lovca Oskara Vojnića.
U toj zgradi se sada nalazi uprava Zoološkog vrta.
Trofeji nisu od Oskara Vojnića, samo nekoliko.
Da li znate ko su gospoda na velikoj zajedničkoj fotografiji?