“Mikićevci“ svih generacija na okupu

Nakon 50 školskih godina, od 28.decembra 2009. godine, sve generacije đaka i nastavnika osnovne škole Jovan Mikić sastaju se ponovo na jednom mestu. Mesto sastanka: Facebook stranica

Naslage vremena, raspad zemlje, odlazak u svet i drugi razlozi, udaljile su bivše drugare koji nisu zaboravili prošle dane.

Društvena mreža je otvorila mogućnost a veliki posao oko uređenja stranice i prikupljanja materijala, iako živi na drugom kontinentu, preuzela je na sebe Ibolya Palffy , takođe nekadašnja učenica ove škole.

 

1963.god.

Od kada je otvoren profil OŠ Jovan Mikić?

Ibolya: Naše prve učiteljice, učitelji i nastavnici su postavili osnove toga što smo danas postali. Na opštu žalost baš ti fundamentalni kontakti  i prijateljstva nezasluženo padaju u zaborav. Prisećajući se ranih školskih godina, automatski se postavlja pitanje šta se desilo sa društvom iz razreda? Gde žive ili šta rade. Kako prolaze godine i starimo, sve se češće prisećamo “starih dana” i ovo je  dalo ideju za osnivanje profila OŠ.

Kako je krenulo, kakvi su bili počeci?

Ibolya: Pošto imam  fotografije svoje generacije, odlučila sam da u vidu “pilot projecta”-a registrujem FB profil koji bi prvenstveno omogućio ponovno uspostavljanje veza među starim školskim drugovima i olakšalo organizovanje godišnjica. Označila sam par svojih školskih drugova sa kojima sam ostala u kontaktu svih ovih godina i postavila sam molbu da ako neko ima slike svoje generacije neka mi ih dostavi  i postaviću ih. Na moje opšte iznenađenje, polako su se počeli javljati bivši učenici, pretežno iz moje generacije, čak i oni stariji. Zbog velikog odziva počela sam da otvaram albume za svaki razred. Albume za učitelje i nastavnike, i na žalost ali sa punim poštovanjem "In memoriam"  albume za nastavnike i učenike koji nisu više među nama. Svakim danom sam dobijala sve više i više informacija, što je naravno oduzimalo i dosta vremena, ali radila sam sa zadovoljstvom. Naravno, uvek ima manjih i većih problema, kao npr. mnogi su mislili da sam ja zaposlena u školi, ali sam svakom naglasila, da sem što  sam bivša učenica, nemam nikakve veze sa školom. Mnogi su bili skeptični, bilo je i raznih optužbi, jer mnogi teško mogu da shvate zašto neko ulaže više sati svog slobodnog vremena dnevno, bez toga da na neki način profitira. Bilo je i neumesnih i neosnovanih optužbi, te sam pomisljala da ugasim profil.

Baša i Gomboc

Ko vam je dao podršku?

Ibolya: Što se podrške tiče, sa zadovoljstvom mogu reći da sam dobila puno poruka i e-mail-a u kojima su mnogi pozdravili moju inicijativu, i zahvalili mi na trudu koji ulažem. Mnogo zahvalnosti što su pronašli najbolju prijateljicu ili prijatelja zahvaljlujući ovoj stranici. Poimenično ne mogu da navedem svakog ko je materijalno, fotografijama, informacijama doprineo tome da strana bude takva kakva je danas. Sa direktoricom škole sam razgovarala, i ona nije imala ništa protiv toga da ova strana “živi”, što je također na neki način vid podrške .

Na starom SANDu

Ko vas sve kontaktira?

Ibolya: Kontaktiraju me bivši učenici iz svih krajeva sveta, po neki nastavnik ili učiteljica, pa čak i roditelji sadašnjih učenika. Ima porodica kome sada četvrta generacija pohađa ovu školu.

Dokle se stiglo?

Ibolya: Na današnji dan “Škola” ima 2163 prijatelja, trenutno 113 albuma razreda – Prvi album je generacije rođene 1944. koja je krenula u skolu 1951, a poslednji album je generacije rođene 2004. godine. Sem toga pokušala sam da stranu učinim što zanimljivijom tako da postoji album "Autobiografija nastavnika", "Hall of Fame" za učenike sa posebno istaknutim rezultatima, "Događaji i akcije u slikama", kao i album "Pedagozi škole tokom decenija",  "In Memorim" posebno za učenike i posebno za nastavnike, kao i album "Naša škola nekada i sada" – u kojem pored fotografija ima puno istorijskih podataka vezanih za školu. Tokom dana aktivnih na FB chat-u je obično izmedju 100-150 prijatelja, često i mnogo više. Stranica je dvojezična.

 

Pedagozi 1957.g.

Kako funkcioniše profil i ima li teškoća ?

 

Ibolya: Po mom mišljenju sasvim dobro funkcioniše, iako je u poslednje vreme odziv za dostavu fotografija generacija malo u zastoju, čemu je razlog to da su tzv. Starije generacije (kojima ova  strana puno znači) već prisutne, a mlađim generacijama (onima koji su rođeni nakon 1980.-e godine) još nije toliko bitno šta je sa njihovim školskim drugovima, jer su još preokupirani sadašnjicom. Na moje veliko žaljenje, mnogi razredi nisu zastupljeni iz gore navedenog razloga. Žao mi je što učeiteljice ili škola nisu kooperativni u dostavljanju podataka i slika generacija – posebno ovih mlađih. Održavanje i uređenje strane je volonterno sa moje strane, tako da nikom nije materijalni izdatak. FB strana OŠ Jovan Mikić je bila prva osnovna škola u Srbiji sa tako izdašnim materijalom, i aktivnom na dnevnoj bazi. Nadam se da ću uspeti da održim ovaj nivo.

 

 

Pogledaj :  Facebook – OŠ Jovan Mikić

 

 

Iskoristila bih ovu priliku da zamolim sve bivše i sadašnje učenike, učitelje i nastavnike da posete FB stranu.  Ako imaju fotografije svoje generacije, i informacije o planiranim susretima generacija, akcijama itd. neka mi dostave, biće mi drago da ih postavim. Naša škola je uvek bila među najboljima, nadam se da ćemo to i na FB uspeti da održimo u buduće.



KOMENTARI

  1. slobodan bungin kaže:

    Vrlo sam zadovolja i sretan kad vidim ove stranice, generacija sam 196o>1968, nemam kontakta sa vecinom i voleo bi da se jave iako smo se i zaboravili , uspomene ipreostala secanja da evociramo

  2. adkersu kaže:

    MIKIĆ FOREWER!!! Na prvoj slici je moja učiteljica iz IV razreda gospođa (uvek bila te je i sada tako spominjem) Merković. Ovim putem u ime moje generacije čestitam našem nastavniku likovnog gospodinu Đerđu  Borošu na dobijenom priznanju za dosadašnji rad na polju umetnosti. Naučio nas je da prepoznamo kič, ne samo u likovnom stvaralaštvu već i u životu .

  3. Ana kaže:

    Čestitam OŠ Jovan Mikić . To je jedina škola u Subotici koja ima tako dobar i kvalitetan FB profil a i web sajt ( najbolji od svih škola). Nisam bila učenica ove  škole, što ne utiče na to da se divim  bivšim učenicima te škole kako neguju uspomenu na njihovu školu. Tužna sam što škola koju sam pohađala nema ovako nešto a i škola u kojoj sada radim nema ništa tako dobro i kvalitetno.

  4. Kertvaros kaže:

    Da li u OS J. Mikic jos uvek postoji obicaj izuvanja obuce pre ulaska u ucionicu ?

  5. Lansky kaže:

    Kada sam ja stigao tamo sedamdeset i neke, izuvanje je bilo u hodniku i oblačenje patika, papuča a u nižim razredima baletanke. Sad bih da vidim tog sokola koji bi nosio baletanke. Ako bi ih zaboravio kući onda bi celo pre podne proveo bos (u čarapama), što je verovatno bio razlog mnogih prehlada i sl. Vremenom, verovatno krajem osamdesetih, prestalo se sa izuvanjem i sa plavim mantilima.

  6. Anonimni kaže:

    Sajnos a képen levő tanárok közöl csak PolyákMária és Boros György élnek még A kép 1961 vagy 62-ben készült amikor katona voltam

  7. Anonimni kaže:

    lepa stara vremena i ja sam isao u mikic od drugog polugodista treceg razreda do osmog razreda

  8. Esma kaže:

    Moj brat i ja smo "Mikićevci", valjda smo zato tako posebni. 😉

  9. sudi kaže:

    Gornja slika je generacije rodene 1963 , 1A razred 1970 / 71 godine sa uciteljicom Merkovic Gizom .
    To je bio moj razred .
    Sliku koju sam poslao je ista ta generacija ,Jun 1974 , cetvrti razred sa uciteljicom Vidakovic Ruzom
    Stara lepa vremena.

  10. Ana kaže:

    Nema vise taj obicaj izuvanja patika.Prvi put cujem za to.Ja sada pohadjam OS Jovan Mikic, sesti sam razred.Mnogo toga se promenilo od ranije, ali je Mikic jos uvek onako dobra i lepa skola kao sto je i nekad bila.Meni je fenomenalno sto provodim vreme u toj skoli, jer je zaista posebna.Drago mi je sto sam upisala ovu skolu i ni za sta je ne bih menjala.

  11. Anonimni kaže:

    Nema vise taj obicaj izuvanja patika.Prvi put cujem za to.Ja sada pohadjam OS Jovan Mikic, sesti sam razred.Mnogo toga se promenilo od ranije, ali je Mikic jos uvek onako dobra i lepa skola kao sto je i nekad bila.Meni je fenomenalno sto provodim vreme u toj skoli, jer je zaista posebna.Drago mi je sto sam upisala ovu skolu i ni za sta je ne bih menjala.

OSTAVITE KOMENTAR