Ako nekada povedete, recimo gosta, u jednu od najzanimljivijih gradskih bašti, u Staru pizzeriju, i, na primer, poželite da mu protumačite neku od relikvija istaknutih na zidu, evo nešto o poreklu ove stare firme iz 1957. godine.
Upravo ova zanatska radnja, čije je „zaštitno lice“ Popaj, izrasla je u čuveno preduzeće AUROMETAL.
Ali tada, na samom početku, to je bila radionica za izradu ribolovačke opreme i veštačkog cveća. Udruženi majstori Ema i Jožef Lakatoš i Karolj Šomođi, osnovali su radionicu PALIĆ decembra 1957. Posao je krenuo dobro. U to vreme je bilo moguće osnovati malo preduzeće grupe građana koje je moglo da radi i u trgovini.
Nažalost, to je i vreme kada popušta finansijska disciplina pa je posle izvesnog vremena ovo malo preduzeće došlo u problem da naplati svoja potraživanja. Firma se našla pred likvidacijom. Međutim, stečajna komisija je uvidela izvesne potencijale ovog pogona. Ukinula je proizvodnju veštačkog cveća a zadržala produkciju ribolovačke opreme. Započeta je kooperacija sa Severom, Partizanom i Solidom, od kojih su dobijali sirovine a plaćali ih kada rasprodaju svoju robu. Za Sever proizvode šrafove, delove za bicikl Partizanu a za Solid izrađuju ukrase za cipele.Tako preduzeće raste i menja ime u Univerzal.

Godine 1964. osvaja se proizvodnja finih predmeta od zlata, filigrane, graverstvo… firma se useljava u staru Severovu zgradu na Palićkom putu, otvaraju se prodavnice širom Jugoslavije.
Aurometal je postao čuvena firma i šta je bilo dalje, manje više se zna. Sećanje na ovo subotičko preduzeće čuvaće bezbrojni predmeti koji su u njoj napravljeni da traju večno. Uspomenu čuva i ova tabla na kojoj Popaj zabacuje udicu.
Lansky
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.










Na moju veliku radost, na slici na kojoj su radnici Aurometala koji su izradili veliki električni sat, nalazi i moj stari drugar iz detinjstva,čuči dole drugi s leva. Pošto on ne barata sa internetom, odštampaću mu sliku, sigurno će se obradovati.
Aurometal se prvobitno nalazio na Paralelnom putu (Jovana Mikica) na mestu gde se sada nalazi prodavnica automobila i servis. Odmah preko puta kraj vodotornja je bilo staro Bratstvo, kasnije preseljeno u Sandor.
Moj tetak je u to vreme imao privatnu mesaru i po njegovoj prici drzava nije bila bas blagonaklona prema privatnim inicijativama te su ih na kraju ugusili porezima. Njegova mesara je takodje otisla pod stecaj,potom preuzeta od drzvnog trgovinskog lanca a on je zadrzan kao radnik .
Opet mi neko opalio minus. Bravo!
@ Aleksa
Minus vam je dao onaj isti sto kada ga ne vide, nozem sece tapacirung po vozovima i vozilima javnog saobracaja. Njemu to ne treba zameriti jer on drugacije ne moze. Jednostavno takav mu je genetski kod koji je nasledio od predaka.